Šifra: Crveni karanfil
Pišem od kad sam, teškom mukom, pisati naučila. To mi je nekako u genetskom kodu. Pisao je moj nono, piše moja mama, moj tata je nekad pisao pjesme (i prekrasna pisma mojoj majci koja sam, još kao klinka, našla prčkajući po ladici po kojoj nisam smjela). Pišem jer je psihoterapija preskupa. Pišem jer sam zapravo introvertna, iako moj "resting bitch face" može dati drukčiji dojam. Prag tolerancije ljudske gluposti mi se s godinama opasno smanjio, ali još se uvijek dosta dobro suzdržavam - i zato pišem jer mi je lakše "prenijeti na papir" nego reći svima šta ih ide, direktno u facu.
Oduvijek sam vjerovala u ljubav - ali sam s vremenom ustanovila kako možda nismo svi stvoreni za to da imenica koja predstavlja nas, dobije i posvojnu zamjenicu. Možda ne možemo svi pripadati nekome i obrnuto, možda ne možemo svi imati nekog tko nam pripada. Bar ne trajno. Ili zauvijek. Ali nada je još živa (i sve je kučkastija, mamicu joj njenu!). Vjerujem u ljubav čak i onda kad kažem da nije tako, kad okrećem očima na parove koji se drže za ruke i "povraćam" na romantične scene. Vjerujem. Jebi ga.
Preferiram pse, jer su iskreno vjerni i ugristi će samo kad su isprovocirani, ali volim ljude - iako tvrdim da ih ne volim. Cijelu sam karijeru, na kraju krajeva, izgradila na tvrdnji kako ne volim ljude, pa kad mi i pristupe nastupam hladno i sarkastično, netko je nedavno rekao čak i "bahato". Volim ih promatrati, osobito kad ne znaju da ih se gleda, jer tako naučim najviše o njima. Intuicija mi je slaba pa idem na opći dojam. A opći dojam je često drek na špici i nije relevantan! Popušim priču k'o žicaroš cigaru iza uha.
Nikada nisam mislila da ću "stariti" sama. Ne mislim ni sad ('bem ti nadu!) ali Svemir nekako sporo čisti tu moju naslijeđenu karmu, pa ga ja nutkam i požurujem. Fora je da nisam jedina, tu je horda mojih suborkinja i suboraca. Od tud potreba da sve tuđe a moje priče pretočim u pisanu riječ koja će nekog utješiti, zabaviti, zamisliti i nasmijati - u bespućima interneta, daleko od osuđujućih pogleda i uzdaha zaprepaštenja. Iako ne želim stariti sama, ja eto živim ili k'o penzioner pa se najviše volim pokriti dekicom i gledati dokumentarce o ekonomskoj nejednakosti i opasnostima AI (serem - gledam Real Housewifes!), ili pak dolazim kući s aftera u 6 ujutro. Nema između!
Na internetu provodim bolesno puno vremena. Nekada sam morala zbog posla, sad je ostalo kao navika, svojevrsna ovisnost. Moram sve znati odmah i sad. Nema tu čekanja! Nema tu: pitat ću nekoga - internet sve zna (ili se pravi da zna). U tom oceanu važnih i skroz irelevantnih informacija ima doista svega. Šuma detalja i korisnih naputaka za lakšu jurnjavu kroz život, i aplikacija koje ti, često, isti mogu zakomplicirati. Tu spadaju dejting aplikacije koje su razvili, sve redom ljudi koji su i sami imali nadu.
Nekada (davno), čitala se Arena. Redovno se kupovala i kod nas doma, i bila nam je svima u rukama - za svih nas petero doma bilo je nečega. Ja sam ju čitala od naslovne do zadnje stranice. Nekada sam čitala uostalom doslovno sve čega sam se domogla, pa sam tako cijeli opus Agathe Christi dva put pročitala prije dvanaeste (valjda se zato stalno igram detektiva).
Negdje pri kraju Arene, bila je rubrika "Vrtuljak ljubavi". Kao što joj samo ime kaže - bavila se problematikom hladnog rata i njegova utjecaja na ekonomiju južne Europe. Naravno da ne: tu su usamljena srca iz cijele države i dijaspore, ostavljala oglase tipa "M, 42, visok, situiran, nepušač, ne pijem - traži ženu od 30 do 35 godina istih sklonosti. Šifra: Nikad nije kasno" ili "Ž, 54, putena, odrasla djeca, traži muškarca koji bi joj pokazao svijet. Šifra: Javi se da pravimo haos". Čitala sam sve te oglase, često ni ne razumijevajući što je pjesnik htio reći, i uvijek nekako navijala da se te usamljene duše nađu. Čak sam znala pronalaziti oglase koji si odgovaraju, pitajući se hoće li se spojiti i tko će se kome prvi javiti. Šifrom - jer prije interneta, to je bio jedini anonimni način komunikacije.
🚨 BREAKING NEWS 🚨
Ako si još uvijek single, to NEMA veze s tvojim godinama niti izgledom. Problem je što dejtaš u KRIVOJ državi!!!
Upoznaj preko 20 MILIJUNA vrućih, spremnih za ljubav i totalno ozbiljnih samaca širom svijeta 😍🌍
Tvoja srodna duša te možda čeka baš sada … negdje na drugom kraju planeta ✨
Što čekaš???
Ljubav ti je udaljena samo jedan klik 💕
PRIDRUŽI SE ODMAH!!!
... i ti klikneš. Ispuniš upitnik u kojem češće nego rjeđe lažeš kroz zube, frkneš fotku na kojoj si najbolje izgledaš, pa jednu kako partijaš, onda jednu s ekipom negdje usput pa se više ni ne sjećaš kako se tko zove ali ti si na sredini i imaš osmijeh Mona Lise, te obavezno jednu gdje kuhaš (jer svi jedu! a ljubaf ide kroz želudac!). Ako tražiš prolaznu avanturu, onda se ubaci neka senzualna fotka nekog para u klinču, ne previše eksplicitna ali ono - da se zna.
I tu počinje parada, jer ova moderna vremena polako čine da ljudi s najviše ljubavi požele nikada više ne voljeti i ne željeti. Neki prežive i s interneta odlaze u paru ili s redovnim sex partnerom, drugi odustanu pa ljubav svog života sretnu kako drhti pred frižiderima u Lidlu, treći se pomire sa situacijom. Na samom početku završilo bi sve da nemamo smisla za humor i samoironiju.
Zato - čitajte me, šerajte, smijte se ili plačite, šaljite mi povratne informacije i svoja iskustva (ne mora biti ni smiješno ni tragično, tu sam ja da ih učinim cinično bolnim!).
Šifra: Crveni karanfil
Primjedbe
Objavi komentar