Metamorfoza muškarca
Ne govorim o onim malim promjenama tipa nova frizura ili faza u kojoj počne proizvoditi vlastito pivo. Govorim o kompletnim paralelnim životima. I onom trenutku kad saznaš kakav je taj čovjek bio u braku, i skužiš kako to nema gotovo nikakve veze s osobom koja sad sjedi preko puta tebe i objašnjava zašto je važno surfati u zoru. O trenutku kad shvatiš kako negdje postoji bivša žena koja bi ovu verziju čovjeka jedva prepoznala.
Čovjek kojeg sad gledaš kako u nedjelju ujutro ide trčati, planinari po Velebitu, radi hummus od slanutka koji je sam namakao, i rezervira vikend u Schladmingu, u braku nije htio ići ni na Sljeme. Ne govorim napamet. Ovo su empirijski uzorci s terena.
Postoji, recimo, tip koji je u braku bio čovjek koji je na svaku ideju o putovanju reagirao kao da si mu predložila transplantaciju jetre. “Ma ne znam … gužva … parking … skupo … možda drugi put.” Njegova bivša žena jednom je rekla da su na godišnji odmor išli tri puta u sedamnaest godina. Jednom u Opatiju, dvaput kod njezine tetke u Karlovac.
Tri godine nakon razvoda isti čovjek ima Instagram pun fotografija s Balija. Surf daska. Sunce. Kokos. Opis ispod slike: “Life begins outside your comfort zone.” Nije baš jasno gdje je ta komfor zona bila prije, ali očito se svodila na kauč i Eurosport.
Postoji i obrnuta verzija. Tip koji je u braku bio Alpe-Dunav-Jadran verzija Indiana Jonesa. Svaki vikend planina, šuma, kanjon, rafting, bicikl. Njegova bivša uvijek se žalila kako je on doma bio otprilike koliko bi se zadržao i poštar. Nakon razvoda upozna novu djevojku. Tri godine kasnije subotom navečer gleda Netflix i jede pistacije. Gojzerice su u podrumu. Njegova nova partnerica voli mirne večeri. On sada također voli mirne večeri. Nevjerojatno kako se živa stvorenja prilagođavaju staništu.
I onda postoji ona verzija gdje je čovjek u društvu uvijek bio komičar. Onaj koji drži atmosferu, priča priče, imitira političare i zabavlja ekipu dok konobar donosi treću rundu. Razvod. Dvije godine kasnije ljudi ga sretnu na kavi i pitaju zašto je tako tih. On slegne ramenima i kaže: “Ma … život.” Nema više šala. Nema više imitacija. Čovjek izgleda kao da je upravo pročitao sve od Bukowskog i sad razmišlja o tome zašto moraš umrijeti nekoliko puta prije nego što počneš živjeti.
A imamo i četvrtu vrstu. Muškarca koji je u braku bio tih, povučen i socijalno inertan. Tri mjeseca nakon razvoda: ima motor, ide na salsu, trči polumaratone i ima više društvenih aktivnosti nego turistička zajednica grada Splita. Ljudi ga gledaju i pitaju gdje je bio do sada. Odgovor je zapravo jednostavan. Bio je u braku.
Pa što se tu zapravo događa?
Postoji nekoliko mogućih objašnjenja i nijedno nije posebno romantično.
Prvo je ono najjednostavnije: ljudi se u vezama međusobno oblikuju. Isti čovjek može živjeti potpuno različite živote s različitim partnerima. Ako jedna partnerica voli putovanja, planiranje i aktivnosti, vrlo brzo ćeš postati tip koji vikendom ide na izlete. Ako druga voli kauč, serije i tišinu, postaješ “za po doma” verzija sebe. To nije manipulacija. To je socijalna biologija para.
Drugo objašnjenje je da je razvod zapravo reset identiteta. Nakon razvoda ljudi često imaju potrebu izmisliti novu verziju sebe. To je ono kad lik odjednom kaže: “Sad ću živjeti punim plućima.” I kupi kajak. Kajak je u ovom slučaju simboličan. Može biti i motor, maraton ili tečaj kuhanja. Poanta je ista: nova priča.
Treće objašnjenje je energija nove veze. Kad upoznamo novu osobu, iz sebe izvučemo najatraktivniju verziju osobnosti. Nitko u početnim fazama veze ne kaže: “Ne da mi se.” U prvoj godini svi idu na izlete, izložbe, vikende i večere. Ista osoba koja je u braku dvanaest godina vikendom gledala Discovery sada planira road trip kroz Toscanu. Jer nova veza ima energiju. A energija mijenja ponašanje.
Odgovor je pomalo frustrirajući. Oba.
Ljudi nisu likovi iz romana. Da jesu, Jane Austen ili Emily Brontë bi već davno objasnile kako funkcioniramo. Umjesto toga, više nalikujemo aplikacijama koje mijenjaju sučelje ovisno o operativnom sustavu. Partner je operativni sustav.
Zato nije neobično da tip koji je dvadeset godina tvrdio da mrzi putovanja sada živi u kombiju u Portugalu. Ili da avanturist postane čovjek koji navečer pali svijeće i gleda Divlje pčele. Ljudi se prilagođavaju. Ponekad zbog ljubavi. Ponekad zbog mira. A ponekad samo zato što je lakše surfati nego raspravljati o tome zašto opet nisi iznio smeće.
I zato kad sljedeći put čuješ: “Ma on ti je prije bio potpuno drugačiji …”, jako je moguće da je to istina. Samo to ne znači da je prije bio lažan, a sada pravi. Najčešće znači da ljudi u različitim vezama žive različite verzije sebe. I da se ponekad, negdje između King of Grobnik i La-Z-Boya, nalazi stvarna osoba koju tek trebaš upoznati.
Primjedbe
Objavi komentar