Recenzija

Proljeće je. Valjalo bi spremit zimsku robu i izvadit ljetnu. Prijelazna je ionako skroz nepotrebna. Imam tih nekih mantila i tanašnih jakni koje nisam nosila od izolacije. Dani su odjednom iritantno duži, a opet brže prolaze nego sivi zimski. Apsurdno. Jednako nigdje ne idemo osim u omiljeni kafić di i jedna i druga strana, ako je ili nije solo, škica ponudu i potražnju. Ili idemo on line na dejting burzu. Onu za romantiku. Ili sex.

Stara narodna kaže (jel uopće narodna?) - besposleni pop i jariće krsti. Tako sam ja otvorila i instalirala skoro sve lokalno dostupne dating aplikacije. Jednostavno sam morala ić vidjet što to sve propuštam, a o čemu mi pišete u inbox. Jer od trideset priča koje su mi ispričane u posljednje vrijeme, samo su dvije ili tri počele organski i u živo. Izgleda da svi živimo on line.

Odmah kod skidanja druge (aplikacije!), mobitel je zablesirao. Svemir je dao znak - Ne radi pizdarije Elena, jebogati, jesi normalna!?

Ali kad sam ja slušala ikog, pa i Svemir? Pitajte moju mamu!

Da se razumijemo, nije da sam ja nova u tim vodama. Svakih par mjeseci palim pa gasim dejting aplikaciju društvene mreže koju koristim najviše. Zašto je palim? Dani su dugi! Zašto je gasim? U ovih osam godina srećem jedno te iste profile od kojih je dobar dio jako loše rangiran na "Tjeralici".

Što je "Tjeralica"? Kao TripAdvisor ali za dejtanje. S manje grafičkih prikaza ili fotografija, bez kontakt informacija, točne adrese i imena, ali dovoljno detalja da se "počinitelj" može identificirati. I ne, ne krši GDPR, Vesna!

Google Play store dejting aplikacije rangira po ocjenama korisnika. Tinder je prvi, onda idu ostali. Nitko nema bajne ocjene jer svi traže pare. A ako si očajan ne znači da si i glup pa plaćaš da ne vidiš kad ionako ne vidiš. Logično. Ja sam Google Play izignorirala i krenula abecednim redom.

Onboarding proces je na nekima jako naporan. Opskurne aplikacije koje koristi dva posto populacije imaju zahtjeve u kojima moraš uploadat pola matičnog ureda i bar šest slika. Friških. Onda moraš klikat da nisi AI, da nisi robot i da nisi očajan. Nigdje ne pitaju potvrdu o nekažnjavanju. Pisat ću supportu da i to uvedu. Kad je bal nek je maskenbal.

Intro sam svugdje napisala drukčiji. Dala sam si truda. Negdje sam bila sarkastična, drugdje kratka ali svrhovita, a na posljednjem sam samo stavila emotikon jednoroga. Nemam pojma što jednorog radi, ali dok sam došla do zadnje nisam više imala ni inspiracije ni energije.

Svoje sam slike odabrala pametno. Nisam ih obrađivala (iako nije da ne znam ili ne mogu) nego rekoh - evo me 'vake, pa da vidimo kako stojim na tržištu. Na svima se smiješim i na svima sam sama. Samo na jednoj imam naočale za sunce. Jedno emocionalno oštećeno i nedorečeno biće mi je nedavno reklo da izgledaju kao aparat za varenje. Dakle, odlične su.

Kako sam za šest aplikacija provela tri dana samo slažući informacije u sustav, uzela sam si pauzu. Napisala sam nekoliko tekstova, skuhala ručak, otvorila ormar, prestala pušit, prošetala Lokija, pročitala dva odlomka jedne knjige i cijelo jedno poglavlje druge, očistila generalno frižider, oprala prozore, počela pušit i završila u očišćenom frižideru tražeći nešto "za grickat". Dakle cca jedan i pol dan.

A onda su krenule notifikacije. Ovaj te lajkao, onaj te zapratio, Ivo iz Karlovca ti je poslao intro, JovanVeliki ti je poslao vatricu, a Walter iz Arizone bi chatao s tobom.

Đizs fakin krajst!

Sve aplikacije funkcioniraju isto ili slično. Lijevo za ne, desno za da. Ili X za ne, srčeko za da. Varijacije na temu. Svaka ima mogućnost postavljanja "pravila igre" ili što tražiš - raspon godina u koje bi "meta" trebala upast, visinu, težinu, bračno stanje, djeca, što traži od dejtanja, ljubimci, alergije, vrsta prehrane, horoskopski znak, zanimanje, broj noge (he he), jezik, vjera... Jel' kužite sad zašto to traje?

I onda kreće "zabava".

U osam godina ponuda se samo nešto malo promijenila. Muškarci koje sam odabrala kao svoju fokus grupu malo su evoluirali (i ostarili). Bar trećina ih se zove Marko, druga trećina je Luka. Ima i "jako maštovitih" pa nailazimo na Nezainteresiranog, Živahnog, Zbunjenog, Spremnog i ostale pridjeve.

U uvodnom tekstu neki pljuju samo ženski, drugi oba spola. Neki jasno kažu da ne žele gejeve, cure koje naplaćuju slike bonovima za kladionicu, žene s (malom) djecom, strankinje, rastavljene, koje ne znaju kuhat, koje nemaju svoju kuću ili stan, udovice, nezaposlene, pušačice, plavuše, prezaposlene... Neki napišu točno što traže i trebaju. Neki ubace i broj telefona, puno ime i prezime da ga možeš detektirat preko FB ili LinkedIna, ili pak IG nick. U par aplikacija možeš stavit i glazbene uratke pa tako dobiješ linkove na YouTube za sve - od Ane Bekute do Živog blata.

Kakva je ponuda, pitate? Nije. Dragi moji, ponuda je meh. Osim uvodnih rečenica koje obično čitaš nakon što ti je slika zaustavila prst da poleti lijevo, ustanoviš da svi planinare. Svi putuju u Egipat ili imaju sliku s nekog vidikovca. Neki vole stavit Isusa ili Gospu. Čestitat Božić (u svibnju smo, Jurice, svi Božići su ti do sad prošli, sunce moje). Svi su polugoli ili goli na profilnim slikama ili negdje u stacku. Jako je popularno slikat noge. Uz takve obično idu i slike pejzaža. Od koljena na gore njega jednostavno nema. Ne postoji. Najčešće zato što doma ima ženu.

I di je osmijeh, dečki? Zašto se nitko ne smiješi? Kao da vam je sve pomrlo pa vam se tuga ocrtava na loše filtriranim fotkama. I čemu slike iz srednje škole kad si nedavno proslavio 35. godišnjicu mature? Daj tu sliku. Daj da to vidimo, Marko iz Kloštar Ivanića.

Nakon kratkog vremena i nekoliko dopisivanja koja nisu vodila apsolutno nigdje ili sam dobila ponudu za useljenje i mužnju ovaca na obroncima Dinare, ustanovila sam kako problem nije u aplikaciji. Nije ni u algoritmu koji me očito ne poznaje. Problem je što svi u bespuće interneta dođu s istom energijom - nadrkani, razočarani, uvrijeđeni i uvjereni da zaslužuju nešto posebno, ali bez ikakve želje da išta daju.

Svi bi neku "normalnu". Nitko normalan. Svi bi komunikaciju. Nitko ne odgovara. Svi bi iskrenost. A većina laže o godinama, visini i emocionalnoj dostupnosti.

I onda takvi swipeaju jedni po drugima kao da biraju rabljeni namještaj. Malo ogreban, malo klimav, ali ajde, možda prođe dok ne nađeš nešto bolje.

I ne, nećeš naći, dragi Luka iz Dicma. Jer ako si već u startu došao s gardom, popisom zabrana i stavom da su "svi isti", onda će ti - gle čuda - svi i biti isti. Meni kao i njima. U istom smo košu, samo je moj veš u mašini i čeka da ga objesim na štrik. Njihov visi već godinama i izblijedio je od sunca i kiše.

I možda je to jedina poštena stvar u cijeloj priči - što te aplikacije ne lažu. Samo ti vrlo brzo pokažu gdje si došao. I s kim. I zašto opet odlaziš.

Ukupna ocjena? Tri zvjezdice. Može se koristiti, ali nema smisla.

A ja? Ja ću ovo lijepo opet ugasit. Kao i svaki put. Ništa pametnija nego prije, ali s malo boljim materijalom za pisanje.

I to je, realno, jedini konkretan benefit cijele ove avanture.