Celibat
Nije to bila odluka donesena iz mržnje prema muškarcima. Da se razumijemo, bilo bi praktično da jest. Sve bi bilo uredno, jasno i emocionalno arhivirano pod “ne ponovilo se”. Ali život, taj neumorni dramaturg bez osjećaja za mjeru, rijetko kad bira jednostavne zaplete. Nije se Vanja jednog jutra probudila, skuhala kavu, pogledala kroz prozor i rekla: “Od danas više nikad nijedan muškarac neće prijeći prag mog života, kreveta, inboxa ni unutarnjeg mira.” Ne. Vanja nije tako funkcionirala. Ona je do toga došla polako. Tiho. Nakon previše sitnih razočaranja, previše objašnjavanja očitog i previše poruka koje su počinjale s “ej”, a završavale emocionalnim bankrotom. Godinama je vjerovala da ljubav treba čuvati. Da odnos nije nešto što se koristi dok ti paše, pa baci kad postane neugodno. Vjerovala je u prisutnost, trud, pažnju, iskrenost, dogovor, poruku koja nije sastavljena kao da ju je pisao netko kome istovremeno gori kuća i ego. Vjerovala je u ono staromodno, danas gotovo arheolo...
